Opće je poznato da mladi danas ne voli čitati, da im je pisana riječ potpuno bezvrijedna, što na kraju krajeva nije ni čudno kada pogledamo zastarjele, nerazumljive, predvidljive, dosadne i preduge lektire koje smo obavezni pročitati. Gubeći se tako u monotoniji obaveza i razbrižnoj privlačnosti slobodnog vremena često zaboravljamo da postoje i novi autori koji pišu djela koja nakon čitanja ne poželimo spaliti. Jedan takav je i gospodin Alessandro D’Avenia,a njegov bestseller „Bijela kao mlijeko. Crvena kao krv”odlična je ljubavna priča o dječaku Leu i djevojci Beatrice. Iako vam se knjiga vjerojatno zgadila čim ste čuli da je ljubavne tematike u knjizi ne dominira sladunjavi i patetični ugođaj. Knjiga nam daje dobar uvid u život prosječnog adolescenta koji je suočen sa smrču i gubitkom. Ne želim previše otkriti jer ništa nije gore nego kada netko u recenziji otkrije cijelu fabulu knjige.
Meni se osobno ova knjiga jako svidjela i preporučujem je svima koji vole knjigu koja se naizgled lako čita ali kasnije nas danima potiče na razmišljanje.