Kokice i lektira

Lektira. Većini učenika ovaj pojam izaziva nelagodu i odbojnost, no ne mora uvijek biti baš tako. U to su se prošlog četvrtka uvjerili učenici trećih razreda.

Gradivo iz književnosti trećega razreda, pogotovo ono koje se odnosi na razdoblje realizma, donosi stotine i stotine stranica koje treba pročitati i tek što se jedan roman završi, drugi već čeka. Nije nimalo čudno što učenici zaziru od toga.

Srećom, u pomoć priskače, ne Vodič za lektiru i kratak sadržaj s interneta, već sedma umjetnost. Obrada lektirnih naslova uz pomoć filma nije ništa novo, no što ako se udaljimo iz učionice, smjestimo se u udobna sjedala nekog multipleksa, kupimo kokice i pogledamo npr. Anu Karenjinu? Sama promjena ambijenta, poznati glumci, raskošna i neobična produkcija (kazalište na filmu!) bili su dovoljni da se učenici zainteresiraju za Aninu nesretnu sudbinu.

Iz moje nastavničke perspektive, lektira je uspješno obrađena. Po završetku projekcije, nisu prestali komentari, pitanja, osude i opravdanja Anina čina. Isto me dočekalo i na sljedećem satu književnosti. Uz ovako dobar film kao motivaciju i čitanje će biti malo lakše jer se zna da je knjiga uvijek bolja od filma.

Ana Inić, prof.